Subotičanin Nikola Matković zaslužan i za razvoj fudbala u Beogradu! (Osnovao prvi klub DUŠAN SILNI?)

Nikola Matković

Joso Šokčić u članku u svome članku objavljenom u beogradskom Vremenu od 31.7.1936. navodi da je upravo Nikola Matković doprineo da se osnuje prvi fudbalski klub u Beogradu – DUŠAN SILNI.

Natuknica u Leksikonu podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca https://www.zkvh.org.rs/hrvati-u-srbiji-post/izdanja-drugih-izdavaca/hrvatsko-akademsko-drustvo-subotica-leksikon-podunavskih-hrvata-bunjevaca-i-sokaca :

MATKOVIĆ, Nikola – Pika (Matkovits, Matkovich, Miklós) (Subotica, 10. VI. 1864. – Subotica, 16. X. 1940.), sportaš, sportski trener, nastavnik, publicist. Sin je Paje i Jovane, rođ. Stipić. Osnovnu i srednju školu završio je u Subotici. Kasnije je zahvaljujući financijskoj pomoći Lajosa Vermesa, u Budimpešti završio tečaj za pomoćnog nastavnika tjelovježbe i kvalificiranog atletskoga trenera 1892, a ispit za gimnazijskog nastavnika tjelovježbe položio je 1902.

Od rane mladosti sport mu je bio preokupacija. Bio je svestrani sportaš koji se u pored niza atletskih disciplina (trčanje na kraće i duge pruge, trčanje s preponama, bacanje diska i kugle, skok u dalj, skok u vis…) natjecao i biciklizmu, mačevanju, gimnastici i hrvanju. Osim na natjecanjima u Austro-Ugarskoj, sudjelovao je i u inozemstvu – u Parizu, Štokholmu, Ateni i dr. Već kao mladić sudionik je prvih lakoatletskih natjecanja na Paliću 1878., te narednih godina uključujući i Palićkih sportskih igara (kasnije nazvane Malim Palićkim olimpijadama, Palićkim olimpijadama, Palićkim predolimpijskim igrama i sl.) od njihovih početaka 1880. pa sve do 1905. osvajajući mnoga prva mjesta. Među osnivačima je Sportskog društva Achilles  (Achilles Sport Egylet) 1884., u kojem je od 1886. bio „održavatelj opreme“. Aktivno se natjecao do 1892., a manjim intenzitetom sve do 1905. Prestankom intenzivnog aktivnog natjecanja, počinje se baviti trenerskim pozivom. Neven 1893. piše da je otvorio za pripadnike oba spola lijepo opremljenu „privatnu škulu tilovižbe“ u novoj kući Lajosa Vermesa. Nakon što se Achilles ugasio odlaskom Lajosa Vermesa u Kolozsvár (rum. Cluj-Napoca), Neven piše da Matković kao „strukovni vogja“, s veleposjednikom Josipom Pukovićem kao predsjednikom, 1893. pokreće osnivanje „družine za tilovižbanje“ te je slijedeće godine i osnovano Subotičko sportsko društvo (Szabadkai Sport Egylet), u kojem je bio trener. Umjesto Lajosa Vermesa, koji je podnio ostavku na mjesto nastavnika tjelovježbe u subotičkoj gimnaziji, izabran je 1893.  gdje je predavao do 1924. god. Kao odličan trener i sportski pedagog, sa svojim učenicima osvajao je mnoge nagrade u školskim sportskim natjecanjima, među ostalim najviše osvojenih medalja na sportskom natjecanju srednjih škola Ugarske na velikoj Milenijskoj proslavi (1000 godina madžarske državnosti) u Budimpešti 1896., te prvo mjesto na Državnom prvenstvu učenika srednjih škola Ugarske u gimnastici 1901. Neven iz 1904. piše da je „Subotičko gombalačko društvo“ izdalo statistiku svojih rezultata, te da je za to zaslužan „poslovođa“ Nikola Matković, koji od osnutka društvo vodi „sa najvećom marljivošću“. Zahvaljujući njemu Društvo se sa svojim brojnim sekcijama ubraja među najbolje u Ugarskoj. Od 1898. sudjelovao je i u organizaciji natjecanja na Paliću. Ostavku na mjesto trenera u Društvu dao je 1907., ali je ostao član. Njegovi najpoznatiji učenici, čije je talent prepoznao, bili su Đuro Stantić i Ivan Sarić. Na Međuolimpijskim igrama u Ateni 1906. bio je gimnastički sudac. Za trenera u Društvu  ponovno je izabran 1910. U Senti je 1910. prikazao novu japansku veštinu samoobrane Džiju-džicu osposobljavajući tamošnje policajce, a što je poslije rata radio i u Subotici. U listopadu 1911. je s odvjetnikom Gyulom Frankom pokrenuo tjedni sportski list Vidéki Sport, koji je ubrzo  promijenio naslov u Szabadkai Sport Ujság, te 1912. postao službeno glasilo Subotičkog sportskog društva, ali je prestao izlaziti u prosincu iste godine. Bio je na čelu „tilovežbačkog“ odjela Bunjevačkog omladinskog društva u Subotici osnovanoga 1928. Prilikom prolaska olimpijske baklje kroz Suboticu 1936., s Lajosem Vermesom prikazao je jednu mačevalačku borbu.

Uz Lajosa Vermesa, najznačajnije je sportsko ime u Subotici i Paliću do Prvog svjetskog rata. Ostavio je u rukopisu „Istoriju subotičkog sporta“.

Lit.: Neven, 6/1893, 8,11/1894, 10/1904; Subotica; Enciklopedija fizičke kulture, 1, Zagreb, 1975; K. Petkovics, Régi Szabadkai játékok, Újvidék, 1983; Szentgyörgyi, E. Bažant, Subotička bibliografija 1870-1918, sv. 2, Subotica, 1993; A. Zomborčević, Tjelesni odgoj u prošlosti gimnazije, 1-5, Žig, br. 83-87, Subotica, 1998; B. Mrkić, Palićka olimpijada, Subotica, 2000; A. Zomborčević, Lj. Vujković Lamić, Početak je bio težak, Glasnik Pučke kasine, 10/2007, Subotica; I. Valihora, Palićke predolimpijske igre, Subotica, 2008; Srpski biografski rečnik, 6,  Novi Sad, 2014; D. Hicsik, Alma mater : A szabadkai főgimnázium tanárai, Szabadka, 2010; D. Rajić, Istorija subotičkog sporta (1878 – 1914), Subotica, 2018; Lj. Vujković Lamić, Zaboravljeni svjetski prvak, Hrvatska riječ, br. 794, Subotica, 6. VII. 2018; Lj. Vujković Lamić, Olimpijska baklja kroz Suboticu, Hrvatska riječ, br. 801, Subotica, 24. VIII. 2018.

Lj. Vujković Lamić